Main Index: Serbian Bible

 

Genesis 22

[1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] [18] [19] [20] [21] [22] [23] [24] [25] [26] [27] [28] [29] [30] [31] [32] [33] [34] [35] [36] [37] [38] [39] [40] [41] [42] [43] [44] [45] [46] [47] [48] [49] [50]

GEN 22:1 Posle toga htede Bog okušati Avrama, pa mu reče: Avrame! A on odgovori: Evo me.
GEN 22:2 I reče mu Bog: Uzmi sada sina svog, jedinca svog milog, Isaka, pa idi u zemlju Moriju, i spali ga na žrtvu tamo na brdu gde ću ti kazati.
GEN 22:3 I sutradan rano ustavši Avram osamari magarca svog, i uze sa sobom dva momka i Isaka sina svog; i nacepavši drva za žrtvu podiže se i podje na mesto koje mu kaza Bog.
GEN 22:4 Treći dan podigavši oči svoje Avram ugleda mesto iz daleka.
GEN 22:5 I reče Avram momcima svojim: Ostanite vi ovde s magarcem, a ja i dete idemo onamo, pa kad se pomolimo Bogu, vratićemo se k vama.
GEN 22:6 I uzevši Avram drva za žrtvu naprti Isaku sinu svom, a sam uze u svoje ruke ognja i nož; pa otidoše obojica zajedno.
GEN 22:7 Tada reče Isak Avramu ocu svom: Oče! A on reče: Šta je, sine! I reče Isak: Eto ognja i drva, a gde je jagnje za žrtvu?
GEN 22:8 A Avram odgovori: Bog će se, sinko, postarati za jagnje sebi na žrtvu. I idjahu obojica zajedno.
GEN 22:9 A kad dodjoše na mesto koje mu Bog kaza, Avram načini onde žrtvenik, i metnu drva na nj, i svezavši Isaka sina svog metnu ga na žrtvenik vrh drva;
GEN 22:10 I izmahnu Avram rukom svojom i uze nož da zakolje sina svog.
GEN 22:11 Ali andjeo Gospodnji viknu ga s neba, i reče: Avrame! Avrame! A on reče: Evo me.
GEN 22:12 A andjeo reče: Ne diži ruku svoju na dete, i ne čini mu ništa; jer sada poznah da se bojiš Boga, kad nisi požalio sina svog, jedinca svog, mene radi.
GEN 22:13 I Avram podigavši oči svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u česti rogovima; i otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu mesto sina svog.
GEN 22:14 I nazva Avram ono mesto Gospod će se postarati. Zato se i danas kaže: Na brdu, gde će se Gospod postarati.
GEN 22:15 I andjeo Gospodnji opet viknu s neba Avrama.
GEN 22:16 I reče: Sobom se zakleh, veli Gospod: kad si tako učinio, i nisi požalio sina svog, jedinca svog,
GEN 22:17 Zaista ću te blagosloviti i seme tvoje veoma umnožiti, da ga bude kao zvezda na nebu i kao peska na bregu morskom; i naslediće seme tvoje vrata neprijatelja svojih;
GEN 22:18 I blagosloviće se u semenu tvom svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj.
GEN 22:19 Tada se Avram vrati k momcima svojim, te se digoše, i otidoše zajedno u Virsaveju, jer Avram živeše u Virsaveji.
GEN 22:20 Posle toga javiše Avramu govoreći: Gle, i Melha rodi sinove bratu tvom Nahoru:
GEN 22:21 Uza prvenca i Vuza brata mu, i Kamuila, oca Aramovog,
GEN 22:22 I Hazada i Azava i Faldesa i Jeldafa i Vatuila.
GEN 22:23 A Vatuilo rodi Reveku. Osam ih rodi Melha Nahoru bratu Avramovom.
GEN 22:24 I inoča njegova, po imenu Revma, rodi i ona Taveka i Gama i Tohosa i Moha.

 

Created with HTMLCompiler by BibleDatabase

Webnet77.com